Prge, prgice, trdek, sirel ili međimurski turoš spadaju u autohtone vrste sireva, pripremljene iz svježeg kravljeg sira karakteristične su za bilogorsko-podravski i međimurski kraj.

Za dobivanje 1 kg svježeg, dobro ocijeđenog sira, treba oko 6 l svježeg mlijeka, 2-3 dana fermentacije do sira te cijeđenje svježeg sira u gustom pamučnom platnu. Svježi sir za izradu prgica treba imati minimalni postotak sirutke i treba biti vrlo kompaktne strukture.

Tako dobivenom siru dodaju se začini: sol, crvena mljevena slatka paprika (ljuta paprika i nasjeckani češnjak po želji). Smjesa od sira zatim se oblikuje u stošce koji mogu biti različitih veličina i visina, ovisno o želji, iskustvu ili kulinarskim navikama kraja. Formiranje prgica zahtijeva dosta vještine i prakse u radu dlanovima kako biste dobili ljupke stožaste oblike šiljastog ili oblastog vrha.

Nakon formiranja prgica slijedi faza sušenja koje može biti na suncu, dimu ili pak na sobnoj temperaturi. Svaki od navedenih načina daje drugačiji krajnji okus i izgled prgica.
Meni omiljeni način je prgica s okusom dima koji zahtijeva postupno dimljenje na laganom dimu u pušnici 2-3 dana s kraćim intervalima dimljenja.

Nakon dimljenja poželjno je da još odstoje na zraku. U starini je to bilo obično na tavanu gdje su se nakon dimljenja zračile u posebnim kutijama od metalnih mreža koje su bile istovremeno zaštita od kukaca u kojima nije nedostajalo strujanja zraka. Ovaj način pripreme dimljenih prgica idealan je u vrijeme zimskih dana, kada su vanjske temperature niže od topline proizvedene u pušnici, a zrak je dovoljno britak za kasniju fazu zrenja.

Osušena prgica na dimu i zraku dobiva specifičnu vanjsku koru, prepoznatljiv okus i miris dima te kao takva može trajati neko duže vrijeme. U starim podravskim običajima je poznato, a i u likovnim zapisima naivne umjetnosti i vidljivo da su se prgice često sušile iznad starih zidanih peći na drva u kuhinjama i bile nadohvat ruke.

Često su se posluživale uz suhu kobasicu, špek, svježu pogaču ili domaći kruh prilikom odlaska na poljodjelske radove ili u vinograde. Odlično se kombiniraju sa suhim goveđim jezikom, šunkom, lukom, a dodatni doživljaj konzumacije pojačat ćete ako ih degustirate u kleti uz čašu domaćeg vina netom puštenog iz drvene bačve vinskog podruma.

Danas su u restoranima koji održavaju autohtonu kulinarsku ponudu dio hladnog predjela, a obavezan su dio i tržnica sjeverozapadne i središnje Hrvatske.