Prošlo je već skoro godinu dana od kad smo krenule u potragu za prostorom Kuhaone. Obzirom na ograničeni budžet činilo nam se da bi bilo dobro pronaći gradski ili državni prostor čiji bi najam plaćale manje nego privatni pa smo s olovkom i papirom obilazile uži centar grada i popisivale prazne prostore kako bi znale gdje se uputiti.

Žalosno je kako gomila prostora u samom centru stoji prazno i kako ni Gradu ni državi nije u interesu iznajmiti pa da barem netko minimalno uloži u uređenje i ima prostor za rad. Skupile smo dosta adresa koje bi mogle doći u obzir ali većinom su to bili državni ili prostori u povratu.

Prošlu jesen javile smo se na natječaj za gradski prostor u Gundulićevoj ulici pokraj HEP-a i dobile ga, ali smo morale odustati netom prije potpisivanja ugovora jer smo doznale da je već donesena prvostupanjska presuda za povrat prostora. Izgubile smo poveću jamčevinu, ali bolje i to nego da smo dodatno uložile u renoviranje prostora pa da su nas nakon samo par mjeseci izbacili van. To je bila prva velika škola da moramo biti jako oprezne… I dan danas taj prostor je prazan i više se niti jednom nije pojavio na natječaju.

Raspitivale smo se i u Agenciji za upravljanje državnom imovinom, koja danas više ne postoji, gdje smo u nevjerici gledale s kojom se lakoćom preko stola nabacuju fasciklima punim adresa za najam. Iako su obećali javiti se kad dođe do natječaja, agencija se ugasila, a mi smo krenule u novu potragu.

Do drugog prostora u Draškovićevoj ulici došle smo preko bivšeg poslovnog partnera i iako su vlasnice bile vrlo srdačne i spremne na pregovore oko cijene najma zaključile smo da bi u prostor morale uložiti puno više od zadanog budžeta pa smo i od njega odustale.

Istovremeno smo se povezale s budućim suradnikom koji nam je ponudio na raspolaganje svoj prostor, opet u Gundulićevoj ulici, i napokon nam se činilo da smo našle idealno mjesto za razvoj našeg projekta. Nekoliko mjeseci razrađivali smo pojedinosti, arhitektica i majstori već su dali ponudu za preuređenje prostora i kad je trebalo krenuti u realizaciju “pukla je veza” sa suradnikom i morale smo pronaći novo rješenje.

I kad smo već pomislile da će biti nemoguće u kratkom vremenu pronaći idealan prostor u kojem bi Kuhaona započela s radom u jesen ipak smo uspjele. Odlučile smo pronaći privatan prostor sa skupljim najmom u koji nećemo morati puno uložiti. I tako smo krenule u potragu po online oglasnicima i stranicama agencija za nekretnine. Nije ni tu išlo sve glatko jer su nam za oko zapeli pojedini prostori koji su već dani u najam, a zbog neažuriranja i dalje stoje na stranicama kao neiznajmljeni.

Nakon nekoliko dana pretraživanja i telefoniranja odlučile smo pogledati nekoliko prostora. Prvi se nalazio u zgradi na uglu Opatovine i Skalinske. Znali smo da se radi o prestižnoj lokaciji, tik uz sami Dolac, zbog čega je i cijena najma bila visoka, ali usprkos tome htjeli smo ga vidjeti i uživo. Dan nije mogao biti sunčaniji i kada nas je vlasnica kroz dugačak hodnik u zgradi uvela u prostor jednostavno smo ostale očarane – to je ono što smo duuugo tražile, ljubav na prvi pogled. Velika prostorija idealne veličine s tri prozora okrenuta na Skalinsku činila se idealna za kulinarsku i fotografsku radionicu, a za dodatne prostorije već smo imale viziju što bi i kako organizirale. Ubrzo smo u glavi složile sliku cijelog prostora koji je bio u idealnom stanju i u koji ne treba puno uložiti. Jedini problem bila je naravno cijena koju smo relativno brzo spustile jer je i vlasnici bilo u interesu da što prije prostor da u najam, a svidjela joj se i sama ideja projekta. Dogovor je bio da ćemo se javiti za nekoliko dana kad donesemo konačnu odluku.

U međuvremenu smo pogledale još nekoliko prostora, ali nas niti jedan nije nimalo privukao, a cijene najma bile su približno jednake i to je ono zbog čega smo se odlučile na prvi izbor. I tako smo ušle u novi poslovni poduhvat, potpisale ugovor o najmu prostora i sada detaljno razrađujemo planove o uređenju s arhitekticom i majstorima. Kako se uređuje i polako slaže prostor čitajte u sljedećim člancima našeg Dnevnika.