Bučnice se pripremaju u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj. Podravska sadrži ono najbolje od ovog kraja – buče, svježeg kravljeg sira, maka, grožđica, vrhnja. Ova ljetna savijača prava je poslastica. A ukoliko naribanu buču zamrznete možete vratiti ove ljetne okuse i tijekom ostatka godine.
U vrijeme mog djetinjstva jelovnik je bio podređen sezoni i dozrijevanju povrća i voća iz bakina vrta. Tako je ljeto obilježilo dozrijevanje ljetne bundeve. Bile su skrivene na dva mjesta.
Buča, neutralnog okusa, voli razne dodatke. U ljetno vrijeme bacili smo se u istraživanje i pronašli pokupsku od buče i rogača. Svakako vrijedno za isprobati.
Kako je dozrijevalo voće i povrće, moja je baka dio pripremala za zimnicu. Zbog te namjene djed je bio primoran napraviti i malu ljetnu kuhinju izvan kuće. Na štednjaku se krčkao džem i marmelada, ali se tijekom lipnja kuhala i kiselila moja omiljena zimska salata od cikle. Ovo je moj prvi pokušaj. Konkurencija baki? Teško, ali od nekuda treba početi :).
Ovaj se glavonožac u priobalnom dijelu Hrvatske najčešće priprema ispod peke ili na salatu, dok se na otocima suši i dimi, ali i ukiseljava. U Primorju se pak friga u teći. Prethodno se zamrzava, kako ne bi bila žilava i peče na maslinovom ulju. Jednostavno je poslužite uz popečeni kruh.
Dragi polaznici i ljubitelji Kuhaone,
pred nama je ljetni mjesec kada će većina uskoro otići na zasluženi godišnji odmor pa vas pozivamo da prije ljetne stanke dođete u Kuhaonu na zajedničko kulinarsko i slastičarsko druženje jer smo vam pripremili zanimljive radionice.
Bilo da se priprema ispod peke, na ražnju ili na lešo, otočka janjetina pravi je specijalitet. Ova u toču od mrkve, maslina i bijelog vina, zaokružena aromama i mirisima mediteranskog začinskog bilja, dolazi s otoka Brača. Ukomponirana s prilogom od kuhanog krumpira cjelovit je obrok u duhu Mediterana.
Iz samoborske slastičarnice Ɖure i Marka Lukačića su 20-tih godina 20. stoljeća izašle prve kremšnite. Hrskavi slojevi lisnatog tijesta između kojih dolazi pjenasta krema od jaja, mlijeka i šećera i danas su simbol grada Samobora zbog kojih se dolazi i iz okolnih mjesta, osobito iz Zagreba. Uvijek svježe i toplo poslužene dokaz su kvalitete i tradicije u najboljem svom obliku. I mi ih donosimo vama 🙂
Voće koje se zbog svoje kiselosti rijetko jede sirovo. Ali kao dijete tu sam činjenicu vrlo često zaboravljala kada bi se iz krošnje zanjihali tamnocrveni plodovi. Izraz lica, zbog kiselosti, ne moram opisivati, jer vjerujem da je većina prošla isti scenarij. Ipak, u obliku džema ovo voće nudi sasvim drugi završetak priče.
U mojoj porodici uvijek za nedjeljni ručak. Uz mrkvu i puno domaćih rezanaca bila je okrjepa i priprema za bogat jelovnik nakon nje. U pravilu su se stavljale u nju iznutrice (prema onome što je tko volio – moji su bili želuci :)), a konkretni komadi kokoši su dolazili nakon juhe u kombinaciji s umakom od hrena ili rajčice.
