Priču o maraskinu treba započeti upravo pričom o višnji maraski (Prunus cerasus marasca) koja je u davnim vremenima u Zadar stigla iz srednje Azije. U crljenici i kršu pronašla je izvor života te se udomaćila utkajući u svoje karakteristične sitne plodove dalmatinsko podneblje. Najbolje uspijeva na području sjeverne i srednje Dalmacije u predjelu od Zadra do Makarske, uglavnom u kopnenim predjelima te nešto i na dalmatinskim otocima. U blagoj mediteranskoj klimi postiže svoju najbolju kakvoću tako da plodovi sadrže najveći postotak suhe tvari i voćnog šećera.

Liker Maraschino, svojom petstoljetnom tradicijom, spada u vrlo specifične proizvode našeg kraja, vezujući recepture i industriju za zadarsko podneblje. Prva receptura stvorena je i zapisana u zadarskom dominikanskom samostanu početkom 16. stoljeća, a pripremali su je dominikanski ljekarnici nazvavši ga “Rosolj” od riječi “ros solis” – sunčana rosa. Iako je receptura tajna i pohranjena u današnjoj zadarskoj tvornici “Maraska”, poznato je da se dobiva destilacijom plodova, koštica i lišća mladih grančica višnje maraske prema tradicionalnoj recepturi čime svjedoči njegova kontinuirana kvaliteta.

Pravi procvat proizvodnje likera nastaje kada je botaničar Bartul Ferrari iz Bergama podučio Josipa Carcenigu, tadašnjeg vlasnika kavane s Gospodskog trga, kada je pravo vrijeme za berbu plodova i lišća te spravljanje rosolia (rožolja) koji je posluživao u svojoj kavani.

Kasnije je rosolio dobio naziv Maraschino po kojem je Zadar postao poznat diljem svijeta. U početku je bio dragocjen i dostupan samo bogatijem sloju društva. Tek u 17. st., pojavom prvih manufaktura Rota, Mola i Calcenigo, postaje nešto dostupniji.

Industrijska razina proizvodnje likera zaživjela je u vrijeme Franje Driolija (1738.-1808.). To je ujedno i vrijeme kada je zadarski Maraschino otplovio u sve važnije europske luke i metropole. Vrlo brzo je osvojio sve europske dvorove, a kasnije se proširio i na Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku i Južnoafričku uniju. Zanimljiv je podatak da se 1888. godine izvozilo čak 400.000 boca likera.

U pristaništu zadarske luke česti su bili brodovi engleske kraljice Victorie koji su odvozili velike narudžbe Maraschina na engleski dvor, a kralj George V osobno je obišao proizvodnju likera. U njegovoj specifičnoj i neponovljivoj aromi uživale su i mnoge svjetske ličnosti poput Napoleona, Hitchcocka, Baudelairea, Casanove i drugih.

Ostaci potopljenog Titanica govore da su ga pili i putnici na prvoj i kobnoj plovidbi obzirom da je boca pronađena u potopljenim ostacima legendarnog broda.

Zadarski Maraschino spada u originalne proizvode hrvatskog dalmatinskog podneblja, a ručno opletena boca Maraschina je proglašena hrvatskim suvenirom. Osim što se služi kao desertni liker, koristi se i u pripremi sladoleda, voćnih salata, torti, kolača i drugih kreativnih kulinarskih delicija.