Pokladno ludovanje i život pod maskama u razdoblju između Nove godine i uskrsnog posta ili Korizme duboko je ukorijenjeno i u našem podneblju. Diljem Hrvatske maskirane skupine naših predaka stoljećima su bukom, zvonjavom, plesom i razuzdanim ponašanjem tjerale zle sile i zimu i prizivale proljeće, novo rađanje i plodnost.

Zvončari

Područje Kvarnera obilazili su različito maskirani zvončari koji su bučili i strašili zvonima koja su nosili oko pasa. Neke skupine su nosile strašne životinjske maske i kožuhe od ovčjeg krzna, dok su drugi bili nemaskiranih lica, odjeveni u bijele hlače i plavo-bijele prugaste majice sa šeširima ukrašenim raznobojnim cvijećem ili dugim, raznobojnim trakama od papira. Na svojim pohodima zvončari su dobivali različite namirnice, primjerice jaja, različite sušene mesne prerađevine od kojih su se po tradiciji spremala jela za gozbu na koju su bili pozvani svi mještani.

“Baba dedu nosi”

Osim u zvončare, muškarci su se s pomoću lutke maskirali i u dvospolna bića, pa je primjerice za Kastovštinu specifičan lik “ki kega nosi”. Slične, dvospolne maškare pojavljuje se i u Loboru u Hrvatskom zagorju nazvane “baba dedu nosi”. Inače u Zagorju su se uglavnom maskirala djeca koja su obilazila kuće te svojim ritualnim plesom i napjevima iznuđivala poklone, jaja, krafne i novac. Za okolicu Sinja specifične su “crne” i “bile” maškare. “Crne” su činili mještani muškarci maskirani u dida i babu, dok su bile maškare predstavljale kostimirane svatove, u kojima su muškarci preuzimali i ženske uloge.

Strašne buše

Slično je bilo i u Baranji u kojoj su za vrijeme poklada vladale “strašne” i “lijepe” buše. Strašne su bile zaogrnute ovčjim krznom, nosile su maske od platna ili drveta sa životinjskim rogovima i bučile su štapovima, čegrtaljkama i zvonima. Lijepe buše pak su činile povorke mladića u ženskimte djevojaka u muškim narodnim nošnjama. U Međimurju su maškare nosile životinjske maske na glavi i bile su “napuhane”, jer su nogavice i rukavi njihovih narodnih nošnji bile napunjene slamom. Nadalje, gotovo svi pokladni rituali završavali su ceremonijom i paljenjem lutke koja je simbolizirala sve zlo i nedaće koje su se dogodile u protekloj godini.

Krafne, fritule i kroštule

Naravno, poklade su poznate i po specifičnim jelima, koja su se ponajviše spremala na fašnički utorak. Tako su se u kontinentalnoj Hrvatskoj tradicionalno spremala jela od kiselog i slatkog zelja, posebno ono pirjano s ukuhanom rajčicom. No, Fašnik je najpoznatiji po pokladnicama, specifičnim slasticama od dizanog tijesta koje su se pekle u svinjskoj masti. Među najraširenijim su zasigurno krafne, koje su se osim bez nadjeva, pekle i punjene džemom ili aromatizirane limunovom ili narančinom koricom, rumom ili voćnim rakijama. U sjevernom dijelu Hrvatske pekli su se i fanjki, a duž obale i na otocima kroštule i fritule.

Autor fotografije: Lidia M.