“Imaš li dobar recept za pašticadu”, pita me voditeljica Kuhaone. Obraća se meni, Dalmatinki, s podužim stažom u kuhinji – i dalje razmišljam – očito s mnogo povjerenja u moja kuharska i gastronomska saznanja. Pristajem i prije nego započnem priču o receptu pašticade kakvu ja volim moram ponoviti neka od brojnih saznanja vezana za ovaj simbol dalmatinske kuhinje.
U vrijeme mog djetinjstva jelovnik je bio podređen sezoni i dozrijevanju povrća i voća iz bakina vrta. Tako je ljeto obilježilo dozrijevanje ljetne bundeve. Bile su skrivene na dva mjesta.
U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, odvojeno Medvednicom, odakle mu dolazi i naziv “za gorom”, smješteno je Hrvatsko zagorje. To pretežito brežuljkasto područje, površine oko 2 300 km2, omeđeno je rijekom Dravom na sjeveru, rijekom Savom i Medvednicom na jugu, Sutlom na zapadu i Kalnikom na istoku.
U doba naših baka hrana nije bila tako dostupna i raznolika kao danas, osobito u zimskim mjesecima. Zato su ljudi tijekom godina na osnovu iskustva i prenesenog znanja pronalazili načine kako hranu sačuvati od kvarenja kroz duže vrijeme.
Jedan od najvećih i najljepših katoličkih blagdana, Uskrs obiluje lijepim običajima koji su se stoljećima prenosili s koljena na koljeno.
Pokladno ludovanje i život pod maskama u razdoblju između Nove godine i uskrsnog posta ili Korizme duboko je ukorijenjeno i u našem podneblju. Diljem Hrvatske maskirane skupine naših predaka stoljećima su bukom, zvonjavom, plesom i razuzdanim ponašanjem tjerale zle sile i zimu i prizivale proljeće, novo rađanje i plodnost.
Priču o maraskinu treba započeti upravo pričom o višnji maraski (Prunus cerasus marasca) koja je u davnim vremenima u Zadar stigla iz srednje Azije. U crljenici i kršu pronašla je izvor života te se udomaćila utkajući u svoje karakteristične sitne plodove dalmatinsko podneblje.
Iako je svima poznata širina blagodati buče, treba dodatno naglasiti posebnost u njezinom esencijalnom dijelu, bučinom ulju, dobivenom iz sjemenki.
Zidnjaci ili zidne krpe izvezene su bijele platnene tkanine različitih motiva i poruka. Uglavnom su svoje mjesto nalazile u kuhinjama uz štednjake, kada su se otvorena ognjišta zamjenjivala zatvorenim pećima. Prije nekoliko desetljeća nalazili smo ih u gotovo svim seoskim kućama, a nešto kasnije i u gradskim domovima.
Priprema jela iz kotlića, uz roštilj, spada među najstarije načine pripreme hrane. Kuhanje jela na otvorenom rezultira posebnim okusima i mirisima hrane, prvenstveno radi specifičnog iskustva i recepture, koja je najčešće individualnog pristupa omjeru sastojaka i doziranju začina.