Jedan od najvećih i najljepših katoličkih blagdana, Uskrs obiluje lijepim običajima koji su se stoljećima prenosili s koljena na koljeno. Tijekom Velikog tjedna u spomen na Isusove muke i ležanje u grobu nije se ni zvonilo ni bučilo. Na Veliki petak nije se obrađivala zemlja, ni mijesio kruh, a na Veliku subotu se u kuće nosila posvećena vatra i voda.

Navečer toga dana ili rano ujutro na Uskrs, u lijepim košarama na blagoslov se nosila hrana, čiji su se ostaci nakon jela spaljivali ili brižno čuvali te stavljali u prvu zaoranu brazdu. Navečer su se slagali i veliki krijesovi koji su se palili rano ujutro i čuvali dok ne izgore, nakon čega se pepeo razbacivao po poljima i vrtovima.

Među lijepim običajima koji su se zadržali sve do današnjih dana je i pečenje uskršnje pogače ili kruha te bojenje jaja, uskrsnih simbola koji su oduvijek i uskrsni pokloni.

“Ovo se jaje za ljubav daje!”

Jaja, prastari simboli ponovnog rođenja, pa tako i Uskrsa, ukrašavala su se u svim krajevima naše domovine. Bojila su se lupinama luka ili oraha, koprivama, korama drveta, lužinama od pepela ili krep papirom. Iako su najčešće bila crvena, žuta ili smeđa, u nekim su krajevima bila i crna.

Jaja su se ukrašavala i različitim crtežima, ornamentima i napisima koji su se nanosili uz pomoć voska, rasola ili octa, pričvršćivanjem listova, cvjetova i trava ili pak posebnim drvenim pečatima.

Uskrsna jaja ili pisanice su se međusobno darivala, ponajviše djeci, ali i prijateljima, a kako se po tradiciji njima iskazivala i naklonost i ljubav, jaja su razmjenjivali i zaljubljeni mladići i djevojke. K tome, pisanice su se koristile i za zabavne igre, pa su se sakrivala i tražila, kotrljala ili se njima “kuckalo”.

“Vazam, jajem kruh namazan!”

Neizostavni simboli našeg Uskrsa su i posebne pogače i kruhovi od finog, bijelog brašna koje se nekad koristilo samo za blagdane. Uskrsne pogače su u prvo vrijeme bile slane, beskvasne i uglavnom okrugle, ali ukrašene ornamentima utisnutim vilicom ili komadićima tijesta u obliku cvjetova, listova ili kršćanskih simbola.

Nakon što je šećer postao dostupniji, sve se više peku finije slatke pogače, odnosno kruhovi s kvascem, masnoćom, jajima i mlijekom, premazani žumanjkom i posuti šećerom, koje u kontinentalnoj Hrvatskoj pod germanskim utjecajem počinju zamjenjivati sastojcima još bogatiji kuglofi i biskupski kruhovi.

Uz obalu i na otocima, odavna se peku okrugla slatka peciva mletačkog porijekla, pince ili sirnice koje svoju lijepu žutu boju ponekad ne zahvaljuju samo jajima, već i šafranu, a miris i okus ružinoj vodici, ušećerenoj korici limuna i naranči, grožđicama ili pinjolima.