Početkom prošlog stoljeća na Vinodolu, “korak do mora, dva do sniga” raslo je gotovo 25.000 stabala i proizvodilo se oko 250 tona smokava godišnje. Danas je ostalo oko 4.500 stabala i to udomaćenih sorti kao što su: bilica, črni i beli vuk, hrastača, manjukva, poganka, vlahinja i zelenica.
Najprepoznatljiviji nakit u obliku morčića su naušnice karakteristične za Rijeku i Kvarner. Utjecaj povijesti i vanjskih kultura u tim krajevima ostavio je trag koji je zaživio u nakitu specifičnog oblika i legende. Početak nošenja morčić nakita veže se uz riječke pučanke.
Prge, prgice, trdek, sirel ili međimurski turoš spadaju u autohtone vrste sireva, pripremljene iz svježeg kravljeg sira karakteristične su za bilogorsko-podravski i međimurski kraj.
Iako spada u jedinstvene dalmatinske proizvode, često ga se zamjenjuje s talijanskim Prosseccom, pjenušcem koji spada u potpuno drugačije vrste vina.
Prvi put sam kušala prošek u vrijeme studentskih dana kada krenu druženja iz svih regija. To je bilo posebno vino, novo za moje nepce.
Jela ispod peke spadaju u vrhunske tradicionalne specijalitete hrvatske kuhinje. Gotovo je nemoguće pisati o peki, a ne inspirirati se vlastitim iskustvom u užitku takvog jela.
Koliko samo ljepota skriva naš najsunčaniji otok Hvar. Osim ljepota otočkih krajolika, mirisnih polja lavande te arancina od otočkih agruma, prvoklasnih vina, mondenskih plaža i ugostiteljskih ponuda, tu su i one skrivene povijesne vrijednosti baštine zapasane samostanskim zidinama.
Soparnik, zeljenik, uljenak ili blitvenjak je tradicionalno jelo Dalmatinske Zagore.