Priprema se duž cijele obale i na otocima. U ovom smokvenjaku sušene smokve su povezane travaricom i bijelim vinom, a aromatizirane daškom cimeta.
Kad svratite do Varaždina svakako trebate kušati klipiće. Iako njihova receptura nije tajna, ovo autentično jelo sjeverne Hrvatske javno je zaštićeno intelektualno vlasništvo od 2005. godine.
Najdraže jelo mog djetinjstva. Kad ga je mama napravila da me iznenadi to je bila pučka svečanost. Jednostavnost pripreme, a punoća okusa krase ovo jelo.
Na ovom pladnju nalazi se samo najbolje od Dalmacije. Pršut, paški sir, slane srdele, masline, lučice, domaći kruh. Uz dodatak domaćeg crvenog vina prionite na pravu dalmatinsku marendu.
Fina torta ili kolač na splitski način sadrži samo najbolje namirnice tog podneblja. Bijeli biskvit s dodatkom narezanog orašastog i sušenog voća izmjenjuje se s finom kremom od jaja i maslaca koja se pažljivo priprema na pari. Ukrašena s otopljenom čokoladom i čokoladnim ostrušcima prijat će uz tradicionalno dalmatinsko desertno vino – prošek.
Rustikalna torta od kukuruznog brašna reljefne površine krije svoj slasni sadržaj. On je bogat pravim dalmatinskim sastojcima: bademom, grožđicama, sušenim smokvama i prošekom. Jedna kriška torte – energetska pločica na starinski način. 🙂
Svježi kravlji sir s vrhnjem uz dodatak mladog luka i peršina koji se na sitno satru (nasjeckaju) pravi je dodatak kulenu i kulenovoj seki. A uz šunku, turšiju, domaći kruh i šljivovicu zaokružit će pravu slavonsku gozbu.
Kao što je Italija poznata po pizzi, tako su naši otoci poput Visa, Hvara, Cresa, Paga poznati po pogačama. Uglavnom se rade od jednostavnih i dostupnih sastojaka kao što su luk, slane srdele i peršin, a komiškoj je dodana i šalša.
Od davnina najpopularniji i najjeftiniji kolač malog mjesta Rude nedaleko Samobora. Kaže se da su ga srednjovjekovni njemački rudari ovdje obavezno nosili sa sobom u podzemne rudnike bakra. Nekada je ovaj kolač zajedno s bermetom bio na jelovnicima zagrebačkih gostionica.
Ovo jednostavno jelo Hrvatskog zagorja ne prepoznaje se samo u njegovu opisnu nazivu već i u upotrebi namirnica koje su ljudi tada imali u svojim domaćinstvima. Za pretpostaviti je da se nije pripremala često, jer uz dodatak domaćeg pekmeza ili džema predstavlja pravu poslasticu.
