Tko je probao zna da fotkanje hrane nije isto kao i fotkanje prirode, spomenika, ljudi… Iako sam već prije pokušavala u vlastitoj kuhinji, restoranu i na otvorenom, nikada nisam bila zadovoljna jer uvijek je falilo ono nešto i trebala sam nekoga tko će me uputiti u jedan sasvim novi svijet fotografije.

Obzirom da nam je web zasada malo gradilište, Karmela i ja odlučile smo odraditi nekoliko snimanja na kojima bismo pripremile i poslikale pojedina jela hrvatske kuhinje. Odabir recepata za prvo snimanje smo odradile, namirnice su kupljene, Karmela je trebala biti glavna u kuhinji, a ja iza fotoaparata.

Fotoaparat, mali automatski imam ali kako suprug koristi nešto ipak konkretniji i profesionalniji, ali u sasvim druge svrhe, odlučila sam zanat izučiti na njemu. Uz dodatne objektive i najvažniji dio opreme koji je za slikanje hrane nužan – stativ, bila sam spremna za prvo snimanje ali sam trebala upute nekog iskusnog. Na naše veliko veselje naš bivši suradnik sam se ponudio da će nam pomoći dok ne stasamo na vlastite noge pa je nekoliko sati proveo s nama na snimanju kako bi me upoznao s fotoaparatom i tajnama koje su potrebne kako bi hrana na slici izgledala primamljivo.

I dok je Karmela sve marljivo pripremala u kuhinji ja sam polako svladavala prve tehnike fotografije hrane. Ispostavilo se da moja moćna sprava ima i Live view shooting opciju pa je fotkanje bilo tim zanimljivije 😀 U trenu mi je proletilo nekoliko sati koje smo provele s fotografom, specijaliteti poput soparnika, komiške pogače, rudarske greblice i kukuruzne zlevanke izmjenjivale su se na stolu, a ja sam uz pomoć mentora učila što se događa promjenom ekspozicije, blende, osvjetljenja…

Ponosna na svoje prve fotke ali i umorna od hrpe novih informacija, završavam dan prepričavajući suprugu što sve njegov fotić može 😀