Dan prije fotosnimanja
Zadatak: zagorska i međimurska bučnica s domaćim vučenim tijestom.
Problem: nikad to nisam radila (osim što sam u djetinjstvu bila promatrač).
Pretpripreme: nabavljene namirnice i pročitana dostupna literatura. Ali…
Motam se po stanu i imam onaj osjećaj iz studentskih dana kad moram ići učiti, a radila bih sve drugo samo ne to. Psihičke pripreme su jake, kao da stojim u podnožju Himalaja i čekam uspon. Tako sam se osjećala prije nego sam krenula raditi tijesto za savijače. Ok, Karmela možeš ti to.
Zamijesiti tijesto i nije neki problem, ali onda dolaze na red finese koje su najvažnije u cijelom procesu. Stajanje tijesta, da li ga premijesiti jednom ili dva puta? Jedan izvor kaže dva puta, jedan jednom. Odlučujem se za jednom.
Razvaljati tijesto valjkom, check. Premazati uljem površinu. Pitanje da li obje strane ili samo jednu? Da li premazati nadlanice uljem da se to bolje rasteže? Bolje se osigurati, pa namašćujem sve.
Počinjem razvlačiti, ali nevješte ruke prvo stanje sredinu, a rubovi ostaju i nadalje debeli. Prelazim u blagovaonicu i držim tijesto u zraku da vidim koliko je prozirno. Aha, udri po rubovima jer su neprozirni. Hm, da li je sada trenutak da spustim tijesto na stolnjak i dalje ga “razvaljujem” na stolu? Ups, puče tijesto. Idem ipak na stolnjak. Počinje razvlačenje, ali krivo. Neeeee prstima, već (kasnije sam saznala) i nadalje nadlanicama od sredine prema van. Tijesto ne valja, skupljam ga i ponovno ispočetka. I tako još jednom. A onda nadobudno shvatim da od tog tijesta više ništa jer nije mekano i ne da se više razvlačiti.
Druga proba. Čini se da ide bolje. Čak sam uspjela razvući tijesto donekle (rupe su i nadalje prisutne, ali ne kritično) i nadjenuti. Rubovi odrezani, a rupe ću ionako prikriti kada tijesto zamotam. I tako tri savijače su tu. Prekrasno :). Ponosna, u tom trenutku.
Treća sreća, ali nažalost nesreća. K vrapcu, sve sam radila isto, u čemu je kvaka 22? U tom trenutku shvaćam da mi već prethodno napravljene savijače ne mogu čekati na moje daljnje bravure, jer se počinju razilaziti i lijepiti pa ih stavljam u pećnicu. Izgledaju ok, vidjet ćemo kasnije i okus.
Suma sumarum. Od količine tijesta za 10 savijača, ja sam USPJEŠNO dobila 5. Kuhinja izgleda kao da je pala atomska bomba, brašna i tijesta po podu, ali ništa što se ne bi dalo rješiti, zar ne?
Degustacija. Mmmmm, zašto ovo prije nisam radila, nego linijom manjeg otpora kupujem gotove kore. I kako sad nakon svega naviknuti nepce na staro?
Nikako. Morat ću ponovno zamijesiti i usavršavati tehniku ;).
6 komentara
eto mene Karmela da te podučim
Hvala Lunoa. Znam da bi od tebe puno naučila. Samo da smo malo bliže u kilometrima. 🙂
E Karmela moja to mi je želja sljedeća da savladam ali kad se sjetim kakva bu soba iza toga, jer mi je veliki stol u boravku, muka mi je i od pomisli.
Zavidim ti na prvijencu. I ja bi bučnicu s domaćim korama.
Vera, dođi kod nas na radionicu, pa ćemo svladati i ta vučena tijesta. 🙂
Kod vučenog tijesta najvažnije je brašno. Mora biti s visokim postotkom glutena. Ne postoji bezglutenski štrudel. Zatim količina vode i ulja. Temperatura i postotak vlage u zraku u prostoriji u kojoj radite vrlo su važni. Temparatura tijesta prije razvlačenja također. Valjak kojim počinjete razvlačiti tijesto ne smije biti hladan. Jednom kada pripremite savršeno tijesto može te ga razvlačiti i žmirečki, prstima, dlanovima, noktima, laktovima – puknuti sigurno neće.
Kada sam pisala ovaj članak, isprobavala sam različite recepture i postupke. Na kraju je sve došlo na svoje mjesto kada sam dobila pravi recept (savijača od marelica). I uspijeva svaki put. Glatko brašno kod nas ili all purpose flour u inozemstvu. Tijesto se razvlači bez problema. Leti preko stola 🙂