Prošla je godina dana otkada sam prvi puta prezentirala, tada, grubu varijantu no name projekta koji će se u budućnosti zvati Kuhaona. Postavljam si pitanje – kad prije, a još nismo ni krenuli na tržište?

Reakcija ljudi sa strane mogla bi biti – Jeste vi normalne? Drugi bi postavili pitanje – trošite li previđe vremena na dotjerivanju proizvoda ili što je više moguće odgađate tržišno otvaranje projekta? Možda u svemu ovome ima zrnaca istine, ali nekad se neke stvari ne poklapaju kada i kako bismo mi željeli. I da se razumijemo, nije da nismo ništa radile. 😉 Napravile smo sljedeće:

• poslovni plan
• započele pisati prijavu za natječaj za sredstva iz EU fondova
• pripremale recepte i tekstove (uključujući i ovaj) za budući web
• proučavale literaturu za pripremu radionica
• kuhale i fotografirale recepte
• napravile prezentaciju Kuhaone
• dogovorile neka sponzorstva, partnerstva i predavače
• odradile prijave na neke natječaje
• usavršavale se kroz različite seminare i upoznale puno ljudi (novi kontakti su veliko bogatstvo).

Možda se čini malo, ali nije. Kada izgubite onaj klasični dnevni poslovni ritam, pa je sve fleksibilno, morate biti karakter. Naime, lako se čovjek uljuljka u situaciju, pa imam vremena. VELIKA zabluda. Stoga je u periodu kada pripremate projekt i nemate radno vrijeme važno pridržavati se nekih pravila (računajući s time da imate financijsku stranu pokrivenu ušteđevinom, otpremninom s prethodnog posla i sl.). Ovo su neka od mojih pravila:

• Svaki dan odradite neki posao za projekt. Nekad je mali, a nekad je veliki pa ste za računalom 4-8 sati, a da toga niste ni svjesni.
• Ako STVARNO nemate posla, pročitajte kvalitetne poslovne knjige iz marketinga ili pak prema stanju duha neku knjigu iz tzv. kategorije popularne psihologije.
• Odlazite na predavanja i seminare (koliko vam financije dozvoljavaju) jer su najbolje stvari od njih kontakti koje ćete steći.
• Tražite mišljenje osoba od povjerenja na svakom koraku razvoja projekta. Jer preoptimistične osobe, poput mene, mogu dovesti projekt u financijski neodrživu situaciju, a prepesimistične osobe u stanje status quo. Stoga ovdje svakako vrijedi “Think big. Start small.”
• Svakako uključite rekreaciju. Vježbanje kod kuće, brzo hodanje parkom opustit će vaše tijelo i napuniti ga novom energijom, a pri tome mogu polučiti i novu ideju za projekt.

Ono što je dodatno opterećenje u pripremi novog poslovanja je stres. Ušteđevina vam se polako topi, niste sigurni jeste li odabrali pravi put, kako će tržište reagirati kad krenete, uglavnom puno pitanja koja dovode do frustracije. Ako se uz to dogode i negativne situacije, poput gubitka uloženog novca i izglednog poslovnog prostora, morate naći načina kako se ponovno podići i nastaviti dalje. Imati plan B i ne trošiti puno vremena na negativu važni su čimbenici mog staža u poduzetništvu tijekom ovih godinu dana. Ili kako je to poduzetnica Barbara Corcoran svela u dva važna savjeta za poduzetnike:

• Uvijek dajte svojih 120%. Tada će se i svemir posložiti da stvari dođu na svoje mjesto. (Vuče mi na onu rečenicu iz “Alkemičara” Paula Coelha: “Kada nešto želiš, čitav se svijet uroti da ti se ta želja ostvari.”)
• Ono što razlikuje uspješne od neuspješnih poduzetnika je vrijeme koje potroše da se oporave od neuspjeha ili promašaja. Oni koji provedu manje vremena u samosažaljenju bit će uspješniji.

Ova zadnja mi se ponovila nekoliko puta tijekom ove godine dana i uvjerila sam se u potpunosti u njenu istinitost. Kako tome pristupaju znanstvenici, opisao je u svom blogu James Clear. Kad znanstvenik radi eksperiment, tu se događaju različite vrste rezultata. Neki rezultati su pozitivni, a neki su negativni, ali svi su oni podaci. A svaki rezultat je podatak koji u konačnici može dovesti do odgovora. Ili da parafraziramo Setha Godina: “Neuspjeh je jednostavno cijena koju trebate platiti na putu da budete u pravu.” Jer “Život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san.” (Paulo Coelho), progovara vječni optimist u meni. 🙂

Izvor fotografije: freedigitalphotos.net