Koliko samo ljepota skriva naš najsunčaniji otok Hvar. Osim ljepota otočkih krajolika, mirisnih polja lavande te arancina od otočkih agruma, prvoklasnih vina, mondenskih plaža i ugostiteljskih ponuda, tu su i one skrivene povijesne vrijednosti baštine zapasane samostanskim zidinama.

Središnja kamena jezgra grada Hvara, tzv. “pjaca” malo će koga ostaviti ravnodušnim. Između mnogobrojne ponude raznih suvenirskih dućana ili trgovina koraljnim nakitom namijenjene jahtaškoj klijenteli zasigurno treba istaknuti jedan poseban proizvod – suvenir grada Hvara nastao vrijednim i predanim radom sestri benediktinki – hvarska čipka.

Izrada čipke od niti agave spada u zaštićeno kulturno dobro nematerijalne baštine Hrvatske te je u rujnu 2009. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu.

Iako je samostan imao povijesnu obrazovnu funkciju jer je u njemu postojala niža škola za djevojčice, zadnjih 100-120 godina u njemu nastaju i jedinstveni primjerci hvarske čipke. Izrada hvarske čipke datira oko polovice 19. st. kada su primjerak čipke hvarski pomorci i ribari donijeli s otoka Tenerifa. Upravo su benediktinke bile te koje su pomno proučavale pristigle uzorke te ih kasnije izrađivale još posebnije i ljepše.

Posebnost, osim domišljatih oblika, čini i sirovina od koje nastaje, a to su niti kaktusa agave. Američka agava je vrsta koja se je udomaćila u našim primorskim krajevima, a uz to da se koristi kao sirovina za čipku ima i posebnost da nakon što procvjeta, ugiba. Niti za čipku dobivaju se iz svježih listova agave, koji ne smiju biti stariji od tri godine. Niti se izvlače do duljine jednog metra, a nakon obrade niti su bijele boje, tanke i određene čvrstoće i dužine što spada u cjelokupni vrlo zahtjevan proces pripreme. Najbolje je s pripremljenim nitima izrađivati čipku po vlažnom (južnom) vremenu.

Po načinu izrade razlikuju se tri vrste čipki:

1. tenerifa  – radi se malom šivaćom iglicom na kartonu,
2. tenerifa s mreškanjem u krugu – radi se malom šivaćom iglicom i metalnom iglom za mrežu i
3. antika s mreškanjem na okviru – vezenje malom šivaćom iglom raznih bodova na razapetoj mreži.

Svaki motiv veze se na unaprijed pripremljenoj podlozi, bez nacrta. Postupak postavljanja podloge za “antiku” potpuno je obrnut od onog kod tenerifa i mreškanja obzirom da se prvo rade rubovi.

Dodatna ljepota hvarske čipke je definitivno njezina jedinstvenost u svakom primjerku s obzirom da je izražaj motiva, rezultat individualne ideje i umjetničke nadarenosti svake čipkarice bez prethodnog nacrta i uz iznimno puno strpljenja.

Sestre benediktinke, kako nalaže njihov red, nisu otvorene za javnost što samoj čipki daje tajnovitu vrijednost koja je iznimno privlačna turistima koji rado kupuju ovaj suvenir. Agavine čipke se ne mogu prati, niti peglati, ali su, uz pažljivo čuvanje, veoma trajne. U benediktinskom samostanu čuvaju se pod staklom.

Iako hvarska čipka spada u jedan od tri temeljna smjera hrvatskog čipkarstva, upravo je ona imala tu čast da prilikom posjete našeg izaslanstva MVP 2009. godine Vatikanu i Svetom ocu bude u funkciji reprezentativnog poklona Svetoj Stolici.

Svakako posjetite grad Hvar na otoku Hvaru te između ostalog otkrijte vrijednosti i tajne u kojem nastaje neponovljiv suvenir, a ako dolazite sa strane Starog Grada, neka vam obvezna usputna stanica bude prekrasna plaža Dubovica koja će vam se otkriti svojom ljepotom, položajem i bistrinom mora.